CRNI BISER ZLATIBOR

Negdje baš na sredini zemlje Srbije spava ovaj crni biser Zlatibor. Za neke ljepotan, za druge ljepotica ali najljepši jest kako god da ga zvali. Kroz istoriju posjetiše ga i kraljevi i carevi i vojnici a sad hiljade običnih i neobičnih ljudi.

Tamne šume kriju staze za šetnju, kriju mlade ljubavnike i kriju obećanja. Skijališta pozivaju na avanturu dok se u žicari prepliću zaleđene ruke. Priroda mu dade sve od sebe, pa ne kažu džaba da ovdje sunce sija drugačije. Livade ostavljaju bez daha na prvi pogled, a mirisi posebni i vječni. Uz prirodu nađu se se i pametne ljudske glave pa sagradiše vile i hotele. Svaki poseban na svoj način i svaki ima svoje goste koji se rado vraćaju. U sobama tih ponosnih gorostasa čitaju se romanse, prave planovi, uživa u jutarnjem pejzažu, sluša cvrkut ptica, posmatraju bijele pahulje koje lete i u letu nose uspomene i bude emocije.

A onda se avanturisti začas preruše u predivne dame i ozbilljne kavaljere dostojni restorana koji ih čekaju. Vino i muzika i crne Zlatiborske noći  opijaju kao i crni biser, kao magija, svi žele gledajući u zvijezde isto da odmor potraje bar beskonačno. Novi dan donosi i nova otkrića, savršeno malo jezero, cika sa magarcem spreman za slikanje i milioniti put i park sa dinosaurusima koji su odlučili nastaniti se tu i razveseliti male zaljubljenike Zlatibora i još otkrića koja čekaju drugu priliku. Pred sam odlazak još jedan skok u bazen i još jedna masaža i jedan osmijeh ljubaznoj recepcionarki i polako se može kući.

Bajka na Zlatiboru živi, živi i čeka, nove i stare priče.

Anemari Davidović, Doboj