Kako su mene dočekali Mostar i Mostar(c)i? Pokatkad s dobrodošlicom na engleskom, ponegde čak i nemačkom jeziku. Zastanem na trenutak uz osmeh, pa nisam sigurna kako odgovoriti. I uz jedno najjednostavnije hvala ili dobar dan, a sigurno me naglasak odaje, dobijem nazad srdačan osmeh i priču. Radoznalost odakle sam, da li sam prvi put tu, kako mi se dopada, jesam li videla sve što treba, jesam li popila pravu kafu i jela pravih slatkiša… Šta (ne)obavezno videti i probati u Mostaru?

Ijekavica

Jer nekako mi je tako prirodnije kad govorim o ovim lepim delovima  grada i svemu onome što je nekada bilo, a i sada je odlika grada.

Stara čaršija – Kujundžiluk

Stari bazar na lijevoj obali Neretve. Pravi duh Mostara, lokalne atmosfere. Kaldrma, na suncu usijana, proklizavam dok upijam ambijente malih prodavnica, bazara, bakrenih poslužavnika i ibrika, boje i šare tkanih tepiha, arhitekturu koja prati navike svojih stanara. A šta bi čaršija bez Neretve bila ? Neretva, smaragdna, plava, zelena, bijela… Snažna. Hladna. Ledena. Ogleda se u njoj nebo plave boje…

Stari most Sulejmana Veličanstvenog 

Stari most,sagradjen 1566. godine po zahtevu sultana Sulejmana Veličanstvenog. Legenda priča da je sultan izdao naredbu arhitekti tadašnjem, Hajrudinu, da se na mjestu drvenog mosta na lancima izgradi najljepši most koji je ikad postojao. Postoji puno različitih legendi i priča, a meni se posebno dopala ona gdje je arhitekta Hajrudin u strahu da neće moći napraviti najljepši most nagovestio sultanu Sulejmanu da nije moguće napraviti most ljepši od onog u Istanbulu, a kao odgovor dobio insistiranje da to bude najljepši most, u protivnom će platiti svojim životom. Hajrudin je poživio dugo, dugo godina. Most sagrađen polovinom 16. veka a sve do danas svojim izgledom živi zajedno s Mostarom i okolinom. Prelijepi simbol kakav ima malo koji grad. Simbol kome vrijeme nije moglo ništa, srušen je 1993. godine.

Stari Novi most – ponovo izgradjen 2004. godine

Kriva ćuprija – mali jednolučni most, minijaturna verzija Starog mosta. Najstariji most, sagradjen 1558. godine.

Hamam muzej – hamam sagrađen u drugoj polovini XVI vijeka

Koski Mehmed Pašina džamija  Izgradjena 1617. godine na stjenama Neretve

Muzej Hercegovine – istorija razvoja grada Mostara

Mostarski zvonik mira – Zvonik visok 107,2 m, vidikovac se nalazi na 75 metara ili 370 stepenika.

Muslibegovića kuća iz XVIII veka. Jedan od najljepših objekata na Balkanu kada su u pitanju gradski stambeni objekti. Sastoji se od dva dijela, ženske avlije – haremluk i muške avlije – selamluk

Karadjozbegova džamija – najmonumentalnije djelo islamske sakralne arhitekture, datira iz 16.-og vijeka

Bišćevića kuća, sagradjena 1635. godine

Neretva i Mostarci

Zakrivila Neretva svoju putanju tu negde kod Bišćevića kuće. Nedaleko odatle prelazim na drugu obalu Neretve pješačkim mostom Bunur. Neretva dole huči, pjenuša i nosi nizvodno. Postoji nevidljiva granica podjele. Negdje u vazduhu je povremeno osjetite, kao kad prodjete kroz niti paučine… Nije ta podjela u ovim ljudima koji su najbolji predstavnici svoga grada, nije u fizičkoj granici vidljivoj i postojanoj, već u nečemu što je nekom drugom rukom i voljom pisano. Ne dam da mi otme ovaj osjećaj Mostara koji volim.

Gimnazija – na Španskom trgu, a u boji zrele narandže. Na njoj fini ukrasi orijentalne arhitekture. Nekad poznata kao gimnazija „Aleksa Šantić“ u čast najpoznatijeg mostarskog pjesnika ili odomaćeno Stara gimnazija.

„I opet mi duša sve o tebi sanja,

i kida se srce i za tobom gine,

a nevjera tvoja daleko se sklanja,

kao tavni oblak kad sa neba mine.“

Eminina bašta – Emina, raskošna ljepotica, bujne kose, usana zrelih trešanja

Šejh Jujino turbe, izgradjeno 1831. godine. Grob Mustafe Ejubovića, najistaknutijeg mostarskog pisca na arapskom jeziku.

Kajtazova kuća – verovatno najstarija sačuvana kuća ovoga grada. Prelijepi primerak izvorne arhitekture, gradjena 1520. godine.

Katolička crkva, sagradjena 1866. godine. Uz nju se nalazi franjevački samostan.

Stara pravoslavna crkva, izgradjena 1833. godine. Vrijedna ikona Bogorodice se nalazi u crkvi. Partizansko spomen groblje iz 1965. godine u čast svim Mostarcima poginulim u NOB-u.

Šadrvan, ljubav i uspomene

Šadrvan, Hindin han ili bezbroj manjih lokala na kojima se uživa uz Begovu čorbu, dolme ili ćevapčiće, a sve to na kraju začini uz kafu i ratluk, kocku šećera… pregršt malih simbola nekih lijepih sećanja i još ljepših stvarnih ukusa…

Hotel Neretva – ne može biti za pod obavezno videti, al’ meni jeste. Pričali su mi njih dvoje kako su s jednog proleća svoje rane ljubavi boravili u Mostaru, u hotelu Neretva. Ljubav.

„O, da mi je nešto pa da budem reka, pa da tečem ispred tvoje kuće male;

Pevajući tebi da razbijem vale o pragove gde ti staje noga meka.

Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom, da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke, prigrlim te sebi u svoje klobuke,
i da tebe, draga, više ne dam nikom…“ Aleksa Šantić

Hvala Mostaru na lepo i lijepo provedenom vremenu, na lepim sećanjima i lijepim novim uspomenama…

“Živa je i Emina, i pjesnik, a i Mostar”, jedna je od poruka sa otvaranja “Šantićevih večeri poezije”

Autorka je blogerka 

Fotografije: www.idemonaput.rs